Opet sam sanjala. Cijele noći.
Probudim se i mogu ti prepričati sve.
Sanjam čudne snove. Katkad nepovezane. Većinom, ipak, imaju neku zajedničku crtu. Sve je prepuno boja. I detalja. Zato izgleda tako stvarno. Zato često ne znam da sanjam. Istodobno, sve je prožeto snažnim osjećajima. Toliko snažim da si pomislim - ovo mora biti realnost. Noćas osjetih strah. I znatiželju. Želju za komunikacijom. U jednom trenutku, neugodu.
Ne smatram to noćnom morom. Nisam naglo otvorila oči, nastojeći doći do daha.
Živjela sam san.
Probudim se, a u glavi mi se vrte slike. Prebrzo. Jedva ih mogu pratiti.
Čula sam da nije važno što sanjate. Važno je kako se tada osjećate. Bitni su i vaši postupci, ponašanje.
Polako se učim fokusirati na to što je uistinu bitno.
Probudim se, i umorna sam. Boli me vrat - opet sam loše spavala.
Mogu ti reći svaku pojedinost.
misli confused u 25. srpanj 2008 12:43:26 | 3 komentara