Ima toliko simpatičnih ljudi koje bi vrijedilo bolje upoznati.
A nekako, ipak se to ne događa. Sve ostane na pozdravu. Na usputnom razgovoru. Na onih par minuta. (I to katkad.)
Nemam vremena.
Za ljude?
Ako za ljude nemam vremena, za što uopće imam?
Na što se sve svodi?

Možda bi bilo bolje odrediti prioritete.